PUT DO BLAGOSTANJA
autor: Talidari

Mahatma Gandhi je rekao "Ne postoji put do mira, mir je put." Tako možemo reći i za blagostanje da ustvari ne postoji put do njega, tj. da je blagostanje sam put. Ako ti kažemo da u jednoj drugoj dimenziji već imaš blagostanje, tj. da ne trebaš "putovati" do njega, mnogi će to krivo protumačiti pa zato govorimo o putu do blagostanja. Mnogi ljudi nisu svjesni da je blagostanje udaljeno samo jedan korak - jednu misao, pa je ono već tu samo ga trebamo osvjestiti. O tom osvještavanju i djelovanju u skladu sa svjesnošću radi se na ovom tzv. putu do blagostanja.

Blagostanje je naše prirodno stanje, no većina ljudi nije u doticaju sa svojom prirodom, stoga govorimo o putu do blagostanja. Taj put nije utaban, niti je on pravac od točke A do točke B, već je to puni krug - odlazak i povratak. Da bi čovjek upoznao svoju prirodu najčešće je nužno duhovno putovanje u nepoznato, koje za neke ljude pretpostavlja i stvarno putovanje, dakle odlazak u druge, nepoznate zemlje i kulture.

Ovo je putovanje više kroz vrijeme nego kroz prostor. Za neke to čak može biti putovanje bez udaljenosti. No često se ipak moramo udaljiti kako bismo bolje vidjeli ono što nam je blizu, jer kad smo preblizu ili prebliski nekome ili nečemu vrlo je teško sagledati stvari  kako spada. Zato nije loše da se malo odmaknemo kako bismo mogli vidjeti stvari iz bolje perspektive. Kaže se da od drveća ne vidimo šumu, pa je zato odmak koristan kako bismo, slikovito rečeno, mogli spoznati šumu ponad stabla. Nekad je potrebno protegnuti noge kako bi se protegnuo um. Al' uvijek se moramo vratiti na početak puta, što nekima može biti nezgodno. Mnogi se ne žele vratiti, povezati se s korijenima. Zato je pravo putovanje u stvari ono od tamo prema ovamo, a ne obrnuto. Tako da se može reći da je to putovanje od mnoštva do jednote. Dogurati daleko znači vratiti se, napraviti puni krug.

Put do blagostanja sastoji se od samo jednog koraka, a taj je:

Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

U ovom činu sažete su sve Božje zapovijedi i svi zakoni prirode. Poštovanje i slijeđenje ove zapovijedi, ovog zlatnog pravila, garantira blagostanje!
Baš kao što su Beatlesi pjevali: "All we need is love" (Sve što nam treba je ljubav).

Kad voliš bližnjega svoga kao sebe samoga, nećeš nikoga kritizirati, ogovarati, varati, potkradati, ubiti, nikome prigovarati ni zavidjeti, niti ćeš činiti preljub - ovo su sve poroci koji nas odvraćaju od trajnog blagostanja, stoga ih se obvezno trebamo odreći ako želimo postići trajnu sreću i uspjeh, duhovno i materijalno.

Pod bližnjim svojim ne misli se samo na obitelj i prijatelje već na sve ljude u tvojoj blizini, u tvom svijetu, u tvom životu. Svi ljudi s kojima dolaziš u dodir tvoji su bližnji, pa čak i oni koji ti stvaraju nevolje. Sve njih trebaš voljeti kao sebe kako bi zaslužio/la, tj. ostvario/la blagostanje.

Zvuči kao utopija? Misliš da je nemoguće sve voljeti? Evo dva načina na koja je to svakako moguće:

1. Uvjeri se da voljenjem zapravo činiš sebi dobro, a ne toliko drugima - obično mislimo da možemo voljeti samo one koji su to zaslužili, a takvo mišljenje proizlazi iz krivog shvaćanja da voljeti znači davati, dok zapravo znači primati. Kad volimo, najviše blagodati dobivamo upravo mi sami jer se bolje osjećamo, jer se stavljamo na frekvenciju koja privlači pozitivnosti, jer se stanice u našem tijelu stavljaju u prvobitno, zdravo stanje, jer, po prirodnim zakonima, kad sijemo ljubav, ljubav ćemo i žeti itd.
   Svi duhovni učitelji naglašavaju nužnost toga da volimo sve bezuvjetno, no rijetko tko poučava kako to postići, kako voljeti one koje ne volimo i sve ono što ne volimo, zato smo u okviru našeg programa Vrlinologija mi to napravili - sve o blagodatima koje dobivamo kroz ljubav te kako aktivirati i kultivirati bezuvjetnu ljubav možeš pročitati u našem modulu o moći ljubavi »
    
2. Pogledaj dublje ispod površine i uvidi kako je svaki čovjek savršena duša, a ne um, emocije i tijelo - najčešći razlog zašto ne možemo nekoga voljeti je taj da dotičnu osobu doživljavamo u okviru onoga što ta osoba misli, govori, čini ili kako izgleda i kojoj grupi (naciji, religiji, nogometnom klubu...) pripada. To je ograničeni pogled na svijet. Svaka osoba, uključujući tebe samog/u, više je od onih njezinih osobina koje u dodiru s tobom izlaze na vidjelo. Svaku osobu barem netko voli, a to što ti neku osobu ne voliš, nije toliko problem u toj osobi, koliko u tebi. Ako je netko drugi može voljeti, zašto ti ne možeš? Zato što tu osobu gledaš površinski - njezini su stavovi samo njezini stavovi i ništa drugo. Ne trebaju ti se sviđati svi tuđi stavovi, sve što drugi čine, kako netko izgleda. Naravno da se ne trebaš sa svime slagati, ali to nije razlog da ih ne voliš. A voljeti ih možeš kad shvatiš da je svaka osoba u svojoj srži savršena duša, stoga voli dušu svake osobe. Ne moraš voljeti njezine osobine, ali trebaš voljeti dušu te osobe. Ista iskra koja plamti u tebi, koja je stvorena na sliku i priliku Stvoritelja, ista ta iskra plamti u svakom čovjeku - to je ono što je svima zajedničko i zato sve trebamo voljeti kao same sebe. Obično mislimo za neke osobe da su loše u duši, a istina je da nema loše duše i da neki ljudi nisu loši, već samo slabi, preslabi da se odupru napastima, pa vođeni napastima, a ne dušom, čine to što čine. Takvima trebamo pomoći da ojačaju svoje vrline i da dopuste svojoj duši da ih vodi, a pomoći im možemo najbolje ako ih volimo, a ne da ih kritiziramo i mrzimo. Sve o tome što je duša možeš pročitati u našem članku o duši »

Ako ti je teško učiniti taj veliki korak, voljeti druge kao samog/u sebe, evo manjih koraka koji će te sve više i više približavati do blagostanja:

1. Zlatno pravilo: Kako želiš da ljudi tebi čine, tako čini i ti njima!
   Čak i onda kad drugi to ne čine, jer tvoje blagostanje ovisi o tome što ti činiš, a ne o tome što drugi čine.

2. Čini dobro, budi dobrostiv(a), dobrim će ti se i vratiti. Milo za drago.
   Mi činimo dobro jer smo mi dobri a ne zato što su drugi dobri. Naša dobrota ne smije ovisiti o tuđoj dobroti.

3. Budi zahvalan/na na svemu što ti je dano i omogućeno, umjesto da žališ za onim što nemaš ili ti drugi nisu omogućili.

4. Ne kradi, jer će i tebi biti ukradeno.

5. Nemoj lagati ni varati, jer će ti se to vratiti.

6. Ne čini preljuba, jer neće dobro završiti.
   Svi koji čine preljub čine to u zabludi da to neće imati kobne posljedice, no varaju se, baš kao što to dokazuje da je preljub broj jedan razlog zašto dolazi do razvoda i raspada obitelji. Pogledaj film: Fatalna privlačnost

7. Ne ubij, jer ćeš stradati.

8. Nikomu ništa ne duguj pa neće ni drugi tebi.

9. Ne mrzi nikoga; ne osvećuj se; ne gaji srdžbe kako i sam(a) ne bi postao/la meta tuđe mržnje, osvete i/ili srdžbe.

10. Ne iskorištavaj nikoga da i sam(a) ne budeš iskorišten(a).

11. Daj i dat će ti se. Pozajmljuj ne nadajući se ničemu. Tako će ti se mnogostuko vratiti. Ne budi škrt(a).

12. Ne raznosi klevete, ne ogovaraj i ne kritiziraj pa nećeš ni sam(a) biti žrtva istog.

13. Ne sudi pa ti neće biti suđeno. Ne osuđuj i nećeš biti osuđen.

14. Praštaj i oprostit će ti se. Iz Očenaša: "i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim."
    Izvadi najprije brvno iz svoga oka pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz bratova oka.

15. "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni! Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Bože, ne tražim od tebe da mi otkloniš sve kamenje s puta, nego da mi ojačaš ramena kako bih to kamenje mogao nositi s puta." –Evanđelje po Luki 12:22-29

    Budi milosrdan/na.

16. Kloni se i čuvaj svake pohlepe.

17. Zamoli i dat će ti se! Traži i naći ćeš! Kucaj i otvorit će ti se!

18. Ne brini.       
    

19. Preuzmi odgovornost za svoj život.

20. Budi svoj(a); živi autentično.

21. Misli pozitivno i osjećaj se pozitivno.

Sve u svemu, drži se vrlina i kloni se mana!
Sve u svemu, drži se prirodnih zakona, kao što je: što sijemo, to žanjemo.

Put do blagostanja ostvariv je kad život temeljimo na vrlinama, a ne na manama, što znači da ne moramo biti potpuno bez mana da bismo ostvarili blagostanje, već da trebamo postići to da nam u životu prevladavaju vrline. Mnogi nisu svjesni ili nisu voljni priznati da su robovi mnogih mana i da su neke njihove osobine mane pa dopuštaju da mane, kao što su predrasude, predodžbe, iluzije, neznanje, strahovi, bojazni i ego, upravljaju njihovim životima, što ih odvraća od blagostanja.

Blagostanje ti je garantirano kad je tvoj stupanj svijesti od 500 nadalje prema skali svijesti!
Pod tim se misli kad ti je prosječan stupanj svijesti toliki ili više. To znači da iako tijekom dana, tijekom života tvoja svijest varira, ovisno o tvojim životnim iskustvima, no kad živiš osvješteno, onda svoju svijest svjesno održavaš na višim modalitetima, umjesto na nižim, jer znaš da te svako spuštanje po sklai svijesti košta blagostanja. Prema tome, ne daješ nikomu i ničemu moć da određuje stupanj tvoje svijesti, pogotovo ne onima koji toga nisu vrijedni, koji nisu zaslužili da se zbog njih spuštaš na "niske grane", tj. da ti kvare prosjek.

Budistički put do blagostanja

Mnogi ljudi ne vole da im se išta brani pa ih bilo kakve zapovijedi, uključujući Božje, iritiraju. Za takve postoji još jedan put do blagostanja koji je formuliran tako da ništa ne zabranjuje i nije usredotočen na ono što ne smijemo činiti, nego je usredotočen na to što nam je činiti. Radi se o budističkom putu oslobađanja od patnje (tj. nezadovoljstva) - Plemeniti osmostruki put » koji vodi prestanku patnje, tj. postizanju blagostanja s naglaskom na razvoj vrlina, a ne na uklanjanje mana ili zapovijedanje.

1. Ispravno spoznavanje ili razumijevanje: Znači prihvatiti četiri plemenite istine. Ne možeš krenuti na put oslobođenja od patnje, tj. do blagostanja, ako nisi dobro shvatio/la pravu narav svog bića; trebaš spoznati da je individualna egzistencija vezana uz patnju i ne postoji ja.
2. Ispravan stav ili nakana: Znači duševni stav dobre volje, miroljubivosti, izbjegavanje svih putenih želja, mržnje i zlobe.
3. Ispravan govor: Laganje, brbljanje, kritiziranje i ogovaranje stvaraju patnju i pridonose patnji. Govor treba biti mudar, istinit i usmjeren prema pomirenju.
4. Ispravno djelovanje: Obuhvaća svekoliko moralno ponašanje, što isključuje ubojstvo, krađu, spolnu razuzdanost, laganje i opojne tvari. Ispravno djelovanje je ono koje je  usmjereno na svačiju dobrobit, a ne samo na svoju.
5. Ispravan život: Sredstva za život trebaš stjecati na pošten način, a drugima trebaš pristupiti s poštenim namjerama.
6. Ispravno nastojanje: Zli porivi trebaju se spriječiti, a dobri njegovati tako da se mogu razviti plemenite misli, riječi i djela. Treba imati dobre namjere.
7. Ispravna usredotočenost: Stanje svjesnosti, budnosti u svakom trenutku poznavati vlastite nakane, pitati se zašto ovo činim.
8. Ispravna svjesnost: Integriran si. Ovu je fazu moguće postići nakon dugog vježbanja u meditaciji, uzdiže se na razinu nadsvijesti i može se doseći nirvana.

Da se razumijemo, Budizam nije religija već učenje koje mogu svi prakticirati bez obzira koje su religije. Prema tome, ako si revni Kršćanin, ništa te ne sprječava da se držiš ovog plemenitog puta, po gotovo jer se ne kosi s tvjom vjerom nego dapače, još više te u tvojoj vjeri utvrđuje jer sve to je naučavao i Isus i drugi kršćanski učitelji i profeti.

Po Budi su uzrok patnje prije svega naše želje (kojima je uzrok neznanje), a kako se patnja uklanja uklanjanjem uzroka patnje, to znači da se patnja uklanja uklanjanjem želja. Stoga se ovaj Plemeniti osmostruki put, kojim se uklanja patnja, u biti odnosi na put oslobođenja od želja. Kad se oslobodimo od želja, postižemo blagostanje, naše prirodno stanje. Želje nam nameće naš ego pa je nužno ne povoditi se svojim egom, nego svojom dušom.

Buda je osim gore obrazloženog Plemenitog osmostrukog puta koji vodi iz patnje (tj. nezadovoljstva) u blagostanje, obznanio i »pet temeljnih vrlina« od kojih su četiri također kršćanske Božje zapovijedi (5.-8.):

1. Ne ubiti nijedno živo biće (što znači ni životinje, uključujući plaćanje drugima da ih ubijaju za hranu i dr.)
2. Ne uzimati ništa što nam nije dano (ne krasti)
3. Kloniti se razvratnog života (ne činiti preljub)
4. Ne lagati (ni varati)
5. Suzdržavati se od opojnih/toksičnih supstanci (droge, alkohol i drugo)

Te su vrline, tj. načela sadržana u tri koraka Plemenitog osmostrukog puta koji se odnose na moral, tj. etiku: Ispravni govor, Ispravno djelovanje i Ispravan život. To su praktične upute a ne stroge zapovijedi jer Buda nije ništa zapovijedao. Kao onaj koji je postigao prosvjetljenje, možemo njegove upute smatrati pravilima kojih se trebamo držati da bismo, kao i on, ostvarili prosvjetljenje i blagostanje.

Peto Budino načelo je posebno važno za one koji žele ostvariti prosvjetljenje jer toksične supstance ometaju duhu da se uzdigne na više razine postojanja.

Da ne bi bilo nesporazuma, prosvjetljenje se u stvari ne ostvaruje, kao ni blagostanje, no koristimo takve pojmove radi boljeg razumjevanja za one koji još percipiraju pojavni svijet kroz prizmu dualnosti. Točnije rečeno, prosvjetljenje i blagostanje se ne ostvaruju nego prepoznaju kao oduvijek i zauvijek postojeće, no kod gotovo svih ljudi nerealizirano zbog ega i pomućenog uma, odnosno zabluda. Put do oboje i blagostanja i prosvjetljenja sastoji se u promjeni perspektive, pomaku u percepciji. Kad uzdignemo svoju svijest i sagledamo svoj svijet iz više perspektive, sve nam je kristalno jasno jer nestaju ograničena viđenja, tj. zablude kao i osjećaj odvojenosti od ičega pa i cilja.

U džainizmu postoji također »pet temeljnih vrlina«: nenasilje, govorenje istine, poštovanje, čednost i nevezanost za svjetovne stvari.

U svim religijama i duhovnim učenjima nalaže se, direktno ili indirektno, da je put do blagostanja "popločan" vrlinama, a ne znanjima i vještinama, kako nas formalno obrazovanje i stručnjaci upućuju. To da stručnjaci i akademici nisu u pravu po tom pitanju ukazuje to što sami ne žive u blagostanju i to što su sve zemlje svijeta (vođene stručnjacima) u dugovima. Prema tome, napravi preokret u svojoj glavi, preokret paradigme, te se koncentriraj više na vrline (što ne znači omolovažavati znanje i vještine).